Dream it. Wish it. Do it.

Ne, ne glumim Lilith. Samo sam uočila neke greške i ne mogu ih gledati očima. Pa, evo:

Derek J. Bagshot je napisao/la:

Na zimsko veče u Londonu, rođen je mladi Jason Derek. Dobio je ime po svojim dvoje mrtvih djeda. Bagshot, Bagshot mu je prezime. I ne, nije u nikakvim odnosima sa autoricom Povijesti magije, Bathildom Bagshot. To je puka slučajnost. Jas, kako su ga roditelji zvali, pokazivao je sklonost magiji od malih nogu, što nije ni čudno kad mu je cijela obitelj pohađala Hogwarts. Sa 11 mjeseci, prvi je put na ulicama Londona "kaznio" dečka, koji ga je zadirkivao dok mu je majka pričala s poznanicom. Točnije, pogledom ga je dignuo u zrak i okrenuo naglavačke. Majka je nešto prišapnula te spustila dečka na zemlju i odmah otišla, kako mladi Jas ne bi nešto gore prouzročio. Volio je koristiti magiju, iako nije bio svjestan kakvu moć ima. Njemu je to bila samo zabava, bar za sada. Dok je bivao sve stariji, shvaćao je pomalo svoje moći te je na svoj jedanaesti rođendan dobio ono čemu se najviše veselio, pismo za Hogwarts. Pohađao je Hogwarts te kako su godine prolazile, sve je više htio biti Auror. To mu se oduvijek sviđalo, ali kao da mu je bilo i suđeno. Volio je najviše, OoMS.

Kad je završio školu u Hogwartsu, rodila se njegova mlađa sestrica, Jocelin, koja sada pohađa tu školu. Ali on je završio i školu za Aurore. Radi za Ministarstvo Magije, i živi u obiteljskoj kući, no naravno ima sam svoj stan u toj kući, koja je užasno mala, ali, jesu čarobnjaci ili nisu? Sve se uz pomoć magije dalo riješit. Jason Derek Bagshot, jedan je od, kako kažu čarobnjačke novine, najboljih Aurora, u ovom stoljeću. Bio je vrlo razigrano dijete, no sad se uozbiljio i postao ono što je najviše htio, Auror.

Jedne zimske večeri

svoja dva mrtva djeda

ni u kakvim

S 11 mjeseci - sa se koristi samo ako ti riječ koja slijedi počinje sa ks, ps, s, š.

Kako je bivao...

Najviše je voljeo OoMS

Nisam baš shvatila o čem se tu radi... On ima stan u kući? Gdje? U prizemlju? Na katu? Ništa nisi rekao, samo si sve nabacao ko' na mrtvo magare xD

Derek J. Bagshot je napisao/la:

Topli zrak lebdio je ovom mračnom prostorijom. Sjedio sam na stolici, koja se već pomalo užarila koliko sam sjedio na njoj. Ispred mene bio je, Vasiljev. Čovjek malih očiju, a velikih usta. Tako sam ga ja zvao, pošto uvijek malo toga vidi no uvijek svašta ispriča. Čudan je to lik. Dugim je prstima prolazio po papirima, iliti dosjeima sljedbenika, znate - već - koga. Šutio sam i on je šutio. Znao me ponekad nanervirati svojim jezikom, nikad nisi bio siguran s njim.

"I?", upitao sam ga znatiželjno koji će mi zadatak dati, pošto je on glavni.
"Šta i? Ne prekidaj me Derek!", rekao mi je sumnjičavo.

U tom trenutku sam zašutio. Nisam htio reći ništa. Samo sam ga pustio da odradi svoj posao, pa kad bude spreman dat će mi dosje sljedbenika kojeg moram uhvatiti. Sat na zidu otkucao je pola devet, navečer. Kucao je i kucao. Taj je zvuk ispunjavao ovu prostoriju, sve dok odjednom se nije začula muha. Vasiljev je izvadio svoj štapić, naciljao u muhu koja je stajala na starom sendviču pored njega, i potiho rekao, "Avada Kedavra!". Zelena je svijetlost, brzinom munje ubila muhu. Samo je pala. Pokušao sam progutati slinu, no usta su mi bila suha. Malo sam se pomaknuo na stolici i duboko se zamislio.

Svakakvi flashbackovi prolazili su mi ispred očiju, kad me najednom duboki glas vratio u normalu.
"Derek! Evo ti dosje!", rekao je Vasiljev, dubokim glasom i oprezno mi dao papire.
Uzeo sam ih u ruke, te pročitao ime sljedbenika. Trevor Knight, pisalo je. Već mi je ime bilo poznato po tjeralicama koje su bile obljepljene po cijelom Hogesmaedu. Još sam par trenutaka gledao lice Trevora, i čitao sve moguće podatke o njemu.

"Možeš ići!", rekao je Vasiljev te nadodao, "I pazi se, lukav je taj Trevor!"
Ja sam ga samo pogledao te kimnuo glavom. U tom sam se trenutku aparatirao u Godricov Dol, gdje je zadnji put Knight viđen. Obišao sam mjesto, te pozonro gledao na sve strane. Mrak. Tamni je mrak zamračio ovo mjesto, a magla je prolazila te činila ovo mjesto još sablaznijim.

"Nema ničeg ovdje!", promrmljah si u bradu te se odmah aparatirah u London. Kroz hrast, u Harringtonovoj ulici, ušao sam u naš red. Tamo sam ugledao par prijatelja s kojima sam se pozdravio. Ogladnio sam te pojeo malo šišmiševih krila sa šećerom i popio jedan pivoslac. Zatim sam se uputio u Nurmengard. Tamno mjesto. Mislio sam da ću ovdje naći Knighta, kad vidi, u tmini, ispred stare brvnare stajao je Knight. Činio se užurban i nervozan. Promatrao sam ga koju minuticu, te kad je krenuo niz ulicu, krenuo sam za njim. Par puta se okrenuo i pogledao me sumnjičavim pogledom, a ja sam se pokušao pravit da samo hodam. No, shvatio je da ga pratim te je ubrzao korak. Potrčao sam za njim i viknuo, "Knight, stani!", a on je izvadio štapić i uzviknuo, "Stupefy!".
Hrabrim sam potezom stvorio štit, a njegova se čarolija odbila u prozor kuće, koj ise raskomadao u milijun komadića.
Uperio sam štapić u njega i rekao, "Reducto!" , te ga pogodio s leđa. Pao je na tlo. Nije se micao. Blagim sam se korakom njemu približio, a on se odmah okrenuo, uperio štapić u mene i viknuo hrapavim glasom, "Ictus!" i zelena me svijetlost pogodila te sam odletio nekih desetak metara i zabio se u zid.
Nisam dao da me to pokori, pa sam odmah viknuo, "Expelliarmus!" i crvena je svijetlost odbacila njegov štapić ravno u moje ruke. S razočaranjem me pogledao i nestao je.
"Bar imamo štapić!", utješio sam se shvativši da ga nisam ulovio. Tad sam se zaputio natrag kod Vasiljeva...

Topao

ne treba ti zarez

pošto - poto, ti ovdje nemaš poto, a ako ga nemaš, onda stavi zato što, budući da ili nešto slično

opet, ne treba ti zarez

Znate - Već - Koga

opet pošto, vrijedi već rečeno i ponavljaš bez veze

tu ti fali zarez

e tu ti opet ne treba zarez

umjesto zareza tu ide dvotočka jer je upravni govor. On nije rekao nešto, ti opisao nešto što je napravio nakon toga pa on nastavio govoriti, onda bi išao zarez. Ovako ne ide.

ne treba ti zarez. Ti i tvoja svIJEtlost :')

opet ti ne treba zarez

a tu opet nedostaje isti taj zarez

jesi siguran da si ga gledao 2 trenutka?

Tamni mrak? A nego kakav je mrak, ako ne taman?

ponavljaš već rečeno u istoj rečenici

sablaSnijim

u tmini ispred stare brvnare, stajao je

ispred te ne ide zarez, a tu si rečenicu mogao drugačije formirati u svakom slučaju

dvotočka

opet dvotočka

koji se (jasno mi je što se tu dogodilo, ali ipak pripazi

njega, rekao Reducto! te ga pogodio s leđa (mada je ovo potpuno nepotrebno jer ga slijediš i očito je da si ga pogodio s leđa)

opet, dvotočje

jesi siguran da ide pokori? Da nisi možda mislio omete ili nešto slično?

dvotočka

svJEtlost, srećo, svJEtlost :*


Mislim da je to sve. Ako netko uoči još štogod, napišite. Ako ne, super

Priča mi se sviđa, zanima me što ćeš dalje napisati, ali mislim da si prerano krenuo u "lov" na Trevora, trebao si prvo obavit barem neke pripreme Samo subjektivno mišljenje, uzmi u obzir ako želiš

Hvala na ovom, ali mislim da neću to ispravljat. Ne da mi se, no svejedno hvala. :'D
Možda budem...jednog dana, hehe! :'D

Pa pripreme nije trebao odraditi kad je on već spreman Auror. Završio je tu školu i sad samo dobiva zadatke, ako me razumiješ.

A moj lik nije auror, a? xD Znam ja to, ali mi je jednostavno sve prebrzo išlo. možda je to zato što sam navikla na priče u kojima se sve odvija polako, ali još uvijek napeto

Dobro, al' priznajem. Jako sam brzo ovo išao pisati, tako da mi se nije dalo na sve mislit. Nisam imao ideja, a htio sam nešto napisati. :'D

Joj, sistema li Ja oću napisat hpff, ali pišem već jednu priču sa Serenom, moram se tamo orijentirat, imam za učit i općenito na sto strana, tako da mislim da ću to ili ostavit za ljeto ili zagnjavit sestričnu da mi pomogne

Sviđa mi se ideja i kako si izveo sve. Super je!
Iako se svaki put nasmijem kad naglo zastanem u rečenici jer mi zasmeta zarezić. xD
Inače, dobro je iako si mogao borbu detaljnije opisati. Probaj se truditi više oko osjećaja lika, također. I samo preletiš preko tih brzih događaja. Don't rush. Ali prepričavanje i sve - to mi se sviđa. :'D