Lav, Vještica i Ormar {Marie&Serena}

Serena Diggory, sitna, plavokosa prvašica je neodlučno prolazila kroz vlak, kratkim i odmjerenim koracima. Bila je među prvima koji su stigli, ali sa tugom je primjetila da su skoro svi odjeljci već zauzeti ili su pak jednostavno nečije stvari postavljene u njih, u svrhu čuvanja mjesta za prijatelje.

Uzdahnula je. Hrabro, mala, rekla si je, provjeravajući još jedna vrata.

Prazno.

Ušla je, sjela na mjesto do prozora i počela uredno preslagivati svoje stvari iz putne torbe, tražeći školsku pelerinu. Prisjetila se maminih riječi i nasmiješila.

"Da budeš i Slytherin, svejedno ću te voljeti, Serena Maria Aurora, moja malena djevojčice. A sad hrabro u život i nove pobjede."

Tražeći slobodan odjeljak, Marie je gledala oko sebe, koračajući vagonima Hogwarts Expressa. Iako je bila pomalo razočarana što ne može naći svoj vlastiti prazan odjeljak, osmijeh joj nije silazio s lica. Napokon je došao i taj dan.

Kada je već bila pri kraju i posljednjeg od vagona, Marie je napokon odlučila stati. Doduše, odjeljak kojem je krenula otvoriti vrata nije bio skroz prazan, u njemu je sjedila djevojčica njezinih godina.

Pročistila je grlo i kimnula djevojčici u znak pozdrava.
"Slobodno?"

Oči su joj se raširile od šoka i uzbuđenja kad je netko pristupio njoj, običnoj inače neprimjetnoj djevojčici. Rowena će biti tako ljubomorna, u glavi je likovala, misleći pritom na svoju 5 minuta stariju sestru koja se odvojila od nje i sjela u kabinu sa nepoznatim dečkima, njoj zabranivši da uđe unutra.

"Da, naravno", odgovorila je i nasmijala se.

Pomalo iznenađena, ali sretna, Marie je nesigurno sjela nasuprot djevojčice, kojoj još nije znala ni ime. Razmišljajući o tome kako bi napokon mogla imati neku prijateljicu pružila je ruku.

"Marie" predstavila se, smiješeći se.

"Marie?" ponovila je i raširila oči još i više. "Serena Maria Aurora Diggory, na tvojoj usluzi."

Zašto sam to rekla? upitala se i ponovno zacrvenila. Mislit će da sam debil ili nešto. Bez riječi je prihvatila njenu ruku pogledala kroz prozor osječajući nelagodu u želucu, one zločeste leptire koji bi plesali po njenoj utrobi kad god bi se posvađala sa Rowenom ili bi joj se nešto loše dogodilo. Smiri se, još nije ništa bilo.

"Jesi li i ti uzbuđena?" upitala je, mijenjajući temu na nešto što ju je još više mučilo.

"Lijepo ime." rekla je.

Zastala je, razmišljajući o svojoj obitelji. Znala je kako bi se njezini roditelji osjećali da ona ne bude Slytherin.
Pogledala je dolje, u pod i uzdahnula.

"Uzbuđena? Jesam. Iako sam malo nesigurna oko svega toga, znaš, koji ću dom biti. Što ti misliš?" odgovorila je.

"Dugačko i teško pamtljivo ako mene pitaš", djevojka je počela u skladu sa svojom prirodno veselom i brbljavom naravi, "ali mojoj mami se svidjelo. Većina ljudi me zove Serena ili samo Rena, ali ona inzistira na Aurora."

"Pa, mama mi je bila Slytherin na što joj se otac uvijek ruga kao da je to nešto loše. Tata je bio Ravenclaw a stariji brat mi je Hufflepuff, tako da kod nas prevladava raznolikost. Možda budem Gryffindor i sve ih iznenadim. Rowena kaže da će ona sigurno biti Ravenclaw jer je najinteligentnija u obitelji, ali ona je uvijek takva, voli se hvaliti. A ti?"

"Zanimljiva obitelj, Serena." Marie je rekla prije nego što je i sama počela pričati o svojoj obitelji.

"Moja je obitelj pomalo jednolika, jedino Alice, moja sestra, bila je u Rawenclawu, izrazito je pametna. Otac i majka bili su mi Slytherin" zakolutala je očima "To, naravno, očekuju i od mene. Ako mene pitaš, previše pažnje posvećuju domovima, meni je, iskreno, svejedno. Sretna sam samim time što sam ovdje"

"Meni i nije", rekla i je slegla ramenima. Pogled joj je ponovno pao na peron 9 i 3/4 i napokon je ugledala lice koje je i željela vidjeti. Malo se podigla dok je njena baka trčala za vlakom i mahala joj dok nisu zašli za ugao. Serena je sve to gledala i uzvratila mahanjem i suznim pogledom. "Oprosti", rekla je dok se Marie spremala govoriti, "moja baka me je htjela ispratiti."

"Koliko ti sestra ima godina?" znatiželjno je upitala. "Sigurna sam da te neće kazniti ako ne upadneš u Slytherin. Neće, zar ne?"

"Ništa, znam ja kakve su bake" Marie se nasmiješila, prisjećajući se svoje.

"25 će navršiti idući mjesec. Ma neće, volimo se mi" nasmijala se "Ocu i majki ne bi bilo baš najdraže, ali preživjeli bi i oni to" dodala je i također bacila pogled na peron.

"Kada krećemo?"

"Pa upravo smo krenuli ", odgovori joj zbunjeno te nastavi, "ali idemo jako polako pa možda nisi ni primjetila. Ne bi ni ja primjetila da mi nona nije mahala i izvikivala moje ime. Vjerojatno svi u vlaku znaju da postoji Serena Diggory koja sad kreće u prvi razred." Zaključivši da Rowena vjerojatno sada kipti, nasmijala se. "Sestra mi vjerojatno sad umire od ljutnje."

"Eto vidiš, nadam se da i ako budemo u drugim domovima, možemo biti prijateljice?"

"Oh" Marie je izustila, pomalo posramljeno, i lagano pocrvenila u obrazima "Mislim da bi mi dobro došle naočale" nasmijala se sama sebi.

"Naravno" odvratila je, razmišljajući o Hogwartsu i sedam godina koje su slijedile.
"Kao što sam rekla, domovi mi nisu bitni. Ako je netko dobar prema meni i ja ću biti prema njemu" rekla je nasmješeno,

"Imaš lijepe oči", izbrbljala je da stručno promijeni temu, "i uvijek možeš nositi one bezjačke čudne stvarčice, kako ih zovu, proso?"

"Zar nisu Slytherini, onako, pomalo koristoljubivi i rjetko prema drugima? Hoću reči, pomno biraju društvo? Moja mama je jako mušičava i svojeglava, ali uvijek zna što je dobro za nju a i za nas. To su kvalitete koje jako cijenim."

"Hvala" zahvalila se.

Slegnula je ramenima "Ne znam, nisam jedna od onih koji imaju tonu prijatelja pa mi je drago što sam te upoznala. Vjeruj mi, imam i osobina sa očeve strane" priznala je, ni sama nije znala zašto.

"Pa to je dobro zar ne? Ja uopće nemam prijatelja osim svoje obitelji, svuda oko nas su bezjaci a moji i nisu baš bili oduševljeni u vezi našeg druženja sa njima. Da ne kažem da se blizanka i ja praktički mrzimo. Mudro je pomno si birati prijatelje, zar ne?" i tada je postala znatiželjna. "Kakav ti je otac?"

Pomislila je na svog tatu. Gospodin Diggory je u svemu bio popustljiviji od majke, u svemu osim u učenju. Od najranije dobi je forsirao sav svoj pomladak na informiranje o najrazličitijim temama i možda je baš zato Serena bila jako znatiželjno dijete.

Marie je ponovo slegnula ramenima, ne znajući kako da predstavi svoga oca.
"On ti je na onoj strani." rekla je u jednome dahu, spremna na osude koje je već toliko puta čula.

"Oh, pa to je, zanimljivo", odgovorila joj je, popravljajući pritom jedan nestašni pramen koji joj je ispao iz punđe, "ti mi se činiš OK, mislim, ne kažem da i on nije OK, samo, vjerujem da bi me moji možda sada ubili da čuju kako pričam s tobom."

Na trenutak je zastala i bolje promislila. "Ali iskreno, nije me briga. Sviđaš mi se i, pa što ima veze tko su nam roditelji, ako si odgovaramo kao prijateljice. Ne moramo ih nikada međusobno ni upoznati, ako je to problem."

"U pravu si" rekla je i lagano se nasmiješila "Drago mi je što misliš tako, barem netko"

Pogledala je van kroz prozor, razmišljajući o reakciji njenih roditelja na sve ovo.
"

Uzvratila joj je nervoznim, ali i sigurnim osmijehom. "I meni je drago što se slažemo."

Kako je Marie skrenula pogled i pogledala kroz prozor, Serena je iskoristila priliku i učinila isto. Don't cry for me Argentina, mentalno si je to predočila. Mama, sve je u redu, znam što radim.

Gledala je van i divila se krajoliku, mislila je o tome koji će dom biti i kakva će bit njezina prva školska godina u Hogwartsu.

"Imaš li ti kojeg kućnog ljubimca za školu?" upitala ju je.